Hotelijersko turistička i ugostiteljska škola Zadar

Jelena Gligora 4.g

Kako biti čovjek?

            Svijet više ne zna za sebe, za savjest ni za Boga. Kako biti čovjek? Human, čist, nevin. Mi smo ti koji razaramo vlastitu savjest. Umjesto Božjih, uvažavamo svoje zakone. Kao da je nešto paraliziralo naše sposobnosti. Kako ozdraviti čovjeka? Kako izaći iz ovisnosti o predrasudama? Kako ih zamračiti i istisnuti iz sjećanja? Udarani zlom, ne vidimo smisao. Ne vidimo mnogo svjetla, ali ima ga… Mi, izvučeni iz nepostojanja u postojanje. Jesmo li vječni ili vremeniti? Zašto je danas tako teško pokazati ljubav čovjeka prema čovjeku? Sućut prema onome tko je ponižen u svom dostojanstvu.

            Slijedimo ljubav! Ljubav je kao lijek u svima nama koji teče i liječi drugoga. Nema mjere do koje treba ljubiti čovjeka. Dajmo svojim stanicama da se napune duha, uđimo u dobrotu, ljubav, pravdu. Dodirnimo ruku koja nas čeka. Oslobodimo se krivnje. Njegujmo Stvoritelja ljubavi. Gledajmo srcem. Kada izliječimo sebe, izliječit ćemo druge. To je najveća plaća, to je ono što nas mijenja, ispunjava, čini čovjekom. Zašto se bojim istine – ona oslobađa. Uđimo u bitak. On je postojanje, istina, ljepota. Budimo vječni, trajni, neuništivi. Lijepo je imati iskustvo samovrednovanja, opraštanja i ljubavi. Dotaknimo jedni drugima dušu, stavimo jedni druge u svoja srca, obrišimo suze. Dajmo jedni drugima i oči i uši. I ruke i noge da bismo mogli hodati. Ne tražimo ništa, samo dajmo. I opraštajmo. Ako znamo oprostiti, nitko nas ne može obezvrijediti. Onaj koji oprašta jest pobjednik. Nemoguće je rasti u slobodi i vjeri ako nas nitko ne napada. Ako ne prihvatimo patnju, kako ćemo iz nje izaći!?

            Nađimo svoj smisao. Smisao hodanja zemljom za cijelo čovječanstvo. Biti i znati – vječnost je ono što ostaje. Kada smo sluge bitka, sluge smo postojanja i tada smo sretni. Nije važno imati, nego biti!

Jelena Gligora 4.g

Kako biti čovjek?

            Svijet više ne zna za sebe, za savjest ni za Boga. Kako biti čovjek? Human, čist, nevin. Mi smo ti koji razaramo vlastitu savjest. Umjesto Božjih, uvažavamo svoje zakone. Kao da je nešto paraliziralo naše sposobnosti. Kako ozdraviti čovjeka? Kako izaći iz ovisnosti o predrasudama? Kako ih zamračiti i istisnuti iz sjećanja? Udarani zlom, ne vidimo smisao. Ne vidimo mnogo svjetla, ali ima ga… Mi, izvučeni iz nepostojanja u postojanje. Jesmo li vječni ili vremeniti? Zašto je danas tako teško pokazati ljubav čovjeka prema čovjeku? Sućut prema onome tko je ponižen u svom dostojanstvu.

            Slijedimo ljubav! Ljubav je kao lijek u svima nama koji teče i liječi drugoga. Nema mjere do koje treba ljubiti čovjeka. Dajmo svojim stanicama da se napune duha, uđimo u dobrotu, ljubav, pravdu. Dodirnimo ruku koja nas čeka. Oslobodimo se krivnje. Njegujmo Stvoritelja ljubavi. Gledajmo srcem. Kada izliječimo sebe, izliječit ćemo druge. To je najveća plaća, to je ono što nas mijenja, ispunjava, čini čovjekom. Zašto se bojim istine – ona oslobađa. Uđimo u bitak. On je postojanje, istina, ljepota. Budimo vječni, trajni, neuništivi. Lijepo je imati iskustvo samovrednovanja, opraštanja i ljubavi. Dotaknimo jedni drugima dušu, stavimo jedni druge u svoja srca, obrišimo suze. Dajmo jedni drugima i oči i uši. I ruke i noge da bismo mogli hodati. Ne tražimo ništa, samo dajmo. I opraštajmo. Ako znamo oprostiti, nitko nas ne može obezvrijediti. Onaj koji oprašta jest pobjednik. Nemoguće je rasti u slobodi i vjeri ako nas nitko ne napada. Ako ne prihvatimo patnju, kako ćemo iz nje izaći!?

            Nađimo svoj smisao. Smisao hodanja zemljom za cijelo čovječanstvo. Biti i znati – vječnost je ono što ostaje. Kada smo sluge bitka, sluge smo postojanja i tada smo sretni. Nije važno imati, nego biti!

Jelena Gligora 4.g

Kako biti čovjek?

            Svijet više ne zna za sebe, za savjest ni za Boga. Kako biti čovjek? Human, čist, nevin. Mi smo ti koji razaramo vlastitu savjest. Umjesto Božjih, uvažavamo svoje zakone. Kao da je nešto paraliziralo naše sposobnosti. Kako ozdraviti čovjeka? Kako izaći iz ovisnosti o predrasudama? Kako ih zamračiti i istisnuti iz sjećanja? Udarani zlom, ne vidimo smisao. Ne vidimo mnogo svjetla, ali ima ga… Mi, izvučeni iz nepostojanja u postojanje. Jesmo li vječni ili vremeniti? Zašto je danas tako teško pokazati ljubav čovjeka prema čovjeku? Sućut prema onome tko je ponižen u svom dostojanstvu.

            Slijedimo ljubav! Ljubav je kao lijek u svima nama koji teče i liječi drugoga. Nema mjere do koje treba ljubiti čovjeka. Dajmo svojim stanicama da se napune duha, uđimo u dobrotu, ljubav, pravdu. Dodirnimo ruku koja nas čeka. Oslobodimo se krivnje. Njegujmo Stvoritelja ljubavi. Gledajmo srcem. Kada izliječimo sebe, izliječit ćemo druge. To je najveća plaća, to je ono što nas mijenja, ispunjava, čini čovjekom. Zašto se bojim istine – ona oslobađa. Uđimo u bitak. On je postojanje, istina, ljepota. Budimo vječni, trajni, neuništivi. Lijepo je imati iskustvo samovrednovanja, opraštanja i ljubavi. Dotaknimo jedni drugima dušu, stavimo jedni druge u svoja srca, obrišimo suze. Dajmo jedni drugima i oči i uši. I ruke i noge da bismo mogli hodati. Ne tražimo ništa, samo dajmo. I opraštajmo. Ako znamo oprostiti, nitko nas ne može obezvrijediti. Onaj koji oprašta jest pobjednik. Nemoguće je rasti u slobodi i vjeri ako nas nitko ne napada. Ako ne prihvatimo patnju, kako ćemo iz nje izaći!?

            Nađimo svoj smisao. Smisao hodanja zemljom za cijelo čovječanstvo. Biti i znati – vječnost je ono što ostaje. Kada smo sluge bitka, sluge smo postojanja i tada smo sretni. Nije važno imati, nego biti!